Mentalne slike

"Mentalne slike" ciklus su slika Mirana Šabića nastalih između 2019. i 2024. godine, u tehnici ulja na platnu i ulja na dasci. Izložbu je prvi put predstavila zagrebačka Galerija Kranjčar u veljači 2024., u kustoskoj postavi Mladena Lučića, iz čijeg je popratnog teksta preuzet i citat uz ovaj opis. Šabić je u javnosti poznat i cijenjen ponajprije kao umjetnik izuzetne grafičke osobnosti, no već se duže vrijeme izražava i u slikarskim tehnikama, vješto prilagodivši njihovim zahtjevnostima svoj grafički prepoznatljiv izraz. Ikonografski nastavlja priču koja ga dugo zaokuplja — odnos pamćenja, percepcije i stvarnosti. Korijeni te teme sežu do njegove doktorske disertacije "Arhiviranje memorije — na granici života i smrti", predstavljene izložbom u Muzeju suvremene umjetnosti 2017. godine. Upravo je u arhivskom postupku Šabić našao inspiraciju za mentalno čuvanje predmeta: prizore ne slika pred motivom, nego po pamćenju. Fragmenti tog sjećanja najčešće su neuralgične točke današnjeg života — ekološko zagađenje, propadanje industrijskih i hotelskih kompleksa, nasilje nad urbanim tkivom. Čovjek na tim platnima nije fizički prisutan, ali postoji posvuda: on je generator koji je svojim ishitrenim i (ne)promišljenim postupcima doveo civilizaciju na rub opstanka. Otuđenost i odsutnost tako postaju objedinjujuće teme ciklusa. Gotovo grafičkim postupkom slikanja, u kojem tekstura zatomljuje slikarsku gestu, a slojeviti nanosi boje na partijama tla gustoćom prerastaju u reljef, Šabić naglašava narativnost svojih nadrealnih prizora. Kako kaže sam autor, njegove slike nisu dokument vremena nego "kolaž mjesta i predmeta iz vlastitih doživljaja". Podređujući fizičko mentalnom, Šabić relativizira vrijeme i prostor te postavlja pitanje je li stvarnost doista stvarna. Izvor: kustoski tekst Mladena Lučića za izložbu "Mentalne slike", Galerija Kranjčar, Zagreb, 2024.