Pod istim suncem

"Pod istim suncem" je izložba koja obuhvaća radove Mihaele Rašice nastale u posljednje tri godine, ponajprije slike iz triju ciklusa koji su najviše obilježili njezino stvaralaštvo u tom razdoblju. Prvi je "Gozba!" (2023.), ujedno i njezin diplomski rad na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti — ciklus od dvanaest ulja na platnu i šest bijelo glaziranih keramičkih skulptura vrčeva, predstavljen na samostalnoj izložbi u galeriji Kranjčar u lipnju 2023. Tematski se "Gozba!" bavi odstvarivanjem stvari, sintagmom kojom Antun Branko Šimić u eseju "Muzika forma" iz 1919. opisuje umjetnikov pogled na stvari: drugim gledanjem, ponovnim gledanjem, stvari gube naučenu funkciju i pokazuju se u svojem prvotnom, punom svjetlu — čudne i lijepe. Drugi je ciklus "Geneza" (2024.), vezan uz njezin drugi diplomski rad, onaj na Slikarskom odsjeku. U tom se razdoblju umjetnica više bavila pitanjem kako slikati, za razliku od "Gozbe!", gdje ju je zanimalo što slikati — pa nije neobično da je i sama tema radova bila postanak: postajanje, formiranje, izranjanje. Na tim se slikama protagonisti šire unutar samog prostora slike, ranjivo upijajući okolne doživljaje i preuzimajući u svojoj ekspandirajućoj formi vanjske izvore svjetlosti. Ili se pak, kao na slici "U dobroj poplavi sunca", skupljaju prema unutra, u činu introspektivnog proživljavanja upravo upijenih dojmova. Treći ciklus, "Nebo iznad Dubrovnika", prva je tema kojom se umjetnica bavila nakon završetka Akademije, a pripreman je za muzejsku izložbu u njezinu rodnom gradu. Počela je od obiteljskog fotoalbuma, slikajući prizore široko, u akvarelu. Promatrajući kako se te plohe šire i nestaju, shvatila je da tako funkcionira sjećanje te da sjećanje dopušta da se u njemu neko vrijeme boravi i kreće. Iz tog je boravka i kretanja potekla rijeka slika i prizora njezina djetinjstva. Ciklus je nastajao dvije godine, od jeseni 2024. do proljeća 2026., kada je izložba preselila u Zagreb. Kada se ti različiti radovi postave jedan uz drugi, u svima se prepoznaje ista atmosfera i napetost: tijela i predmeti raspeti od ruba do ruba platna ili zgusnuti u tkivo apstrahiranih kolorističkih formi, uvijek u istodobnom odnosu izmicanja i primicanja — suncu.