Automobili

U ciklusu "Automobili" Matko Vekić automobil tretira kao suvremeni portret — ne objekt, nego lik. Njegove karoserije, motorne haube i razbijena vjetrobranska stakla slikana su istom pažnjom i gustoćom kojom se nekad slikalo lice: svaki potez kista traži ne oblik, nego karakter, težinu, trag vremena. Kroz gestualnu, zemljanu paletu — crno, maslinasto, oker, prigušenu ružičastu — Vekić gradi slike u kojima se prepoznatljivi model (BMW, Mercedes, Peugeot, stara Zastava) neprestano koleba između figuracije i apstrakcije. Boja je nanošena gusto, struže se i briše, ostavljajući vidljive slojeve rada; slika je u ravnopravnoj borbi s motivom, jednako kao što je automobil u ravnopravnoj borbi s vremenom koje ga nagriza. Olupina i luksuzni novi model u ovom ciklusu nisu suprotnosti nego dvije faze istog prizora. Jedan je sjećanje, drugi obećanje; jedan je ono što je ostalo, drugi ono što će ostati. Između njih Vekić postavlja pitanja o potrošnji, statusu, muškom identitetu i tihoj melankoliji predmeta koje svakodnevno gledamo, a rijetko stvarno vidimo. "Automobili" nas pozivaju da zastanemo pred onim što smo naviknuli smatrati banalnim — i da u limu, laku i hrđi prepoznamo portret vlastitog vremena.